Etika dužnosti, epidemija i nadrilekarstvo

Um, stvaralaštvo i medicina

Čim stupimo na tlo medicinske etike, istoga časa susrećemo najvažniji etički pojam – pojam dužnosti. Etički pojam dužnosti, u najkraćem, možemo objasniti takvom vrstom ponašanja kada odmah na početku, na izvoru našeg postupanja znamo kako treba da delujemo, pri tome ne razmišljajući o posledicama koje naše ponašanje može da prouzrokuje. Odnosno, ubeđeni smo da su dužnost i dobro izjednačeni: ako postupimo po dužnosti, to je dobro.

Dubljim uvidom otkrivamo da je dužnost osnovni princip svesnog poistovećivanja ličnih interesa sa interesima drugog čoveka (čoveka u nevolji – bolesnika) i sa celokupnom društvenom zajednicom. Samo na taj način, akcenat celoživotnog delovanja medicinskog radnika nije na njemu samom, već na javnom zdravlju. Otuda plemenitost, veličanstvenost i lepota službe lekara, medicinskih sestara i tehničara.

S obzirom da je glavna tema ovog kratkog teksta odnos epidemije i nadrilekarstva, zaostalosti i praznoverja, ističemo da epidemija spada u „vanredne okolnosti”. Osim epidemije, pod kategoriju „vanrednih okolnosti”, u kodeksu zdravstvenih radnika podvedene su još „masovne nesreće” i „elementarne i druge nepogode”. Podsećamo da su kodeksi zbirke napisanih pravila ponašanja lekara i zdravstvenih radnika koja se moraju poštovati da bi neko uopšte mogao da se bavi tako plemenitom, „božanskom” disciplinom kao što je medicina. Verujemo da je očigledno koliko je epidemija opasna za javno zdravlje, i time značajna za lekare, kada je izjednačena sa ratom, poplavama, zemljotresom itd. Upravo stoga, u vreme epidemije, dužnost zdravstvenih radnika se, slobodno rečeno, utrostručuje.

Sve ovo što smo naveli o etičkoj dužnosti zdravstvenog radnika i o ozbiljnoj opasnosti za javno zdravlje koje sobom donosi epidemija, naveli smo jer je opšte primećeno, najverovatnije zbog društvenih mreža na internetu i tabloida, da laži i poluistine o vakcinaciji i ostalim merama za suzbijanje epidemije zauzimaju značajni deo informacija koje dolaze do nas. Smatramo da lekari, medicinske sestre i tehničari treba stameno da stoje na svojim pozicijama i da deluju protiv relativizacije naučnih medicinskih dostignuća i protiv malograđanskog senzacionalizma. Tačnije, lekari i medicinske sestre i tehničari su dužni da tako postupaju!

Navešćemo citate iz dva kodeksa:

U Kodeksu profesionalne etike Lekarske komore Srbije stoji: „Lekar treba da utiče na razvoj zdravstvenog vaspitanja i zdravstvene kulture stanovništva, delujući na svom radnom mestu i u javnom životu. Lekar učestvuje u planiranju i sprovođenju mera za poboljšanje zdravlja, prevenciju bolesti, kao i u suzbijanju zaostalosti, praznoverja i nadrilekarstva.”

U Etičkom kodeksu Komore medicinskih sestara i medicinskih tehničara Srbije navedeno je: „Medicinske sestre i zdravstveni tehničari su dužni da se bore protiv zaostalosti i predrasuda, a rade na unapređenju i očuvanju zdravlja, lečenju obolelih i produženju ljudskog veka.”

Zaključujemo da su nadrilekarstvo, zaostalost i praznoverje nepoželjne pojave u društvu, a da je dužnost zdravstvenih radnika da te pojave suzbijaju, pogotovo u vreme tako velike opasnosti za javno zdravlje kao što je epidemija.

Autori

Predrag Radosavljević

Fotografija

Aleksandar Aleksić, Tarica

Datum

30.11.2021

Podelite na društvenim mrežama